od 1919.
Historija FK Sloboda Tuzla
1919Sloboda predstavlja jedan od najstarijih klubova bh. fudbala i kao takav smatra se jednim od sinonima kako Premijer lige BiH tako i generalno fudbala u regionu.
Osnivanje kluba
osnivanjeKlub je osnovan 30. novembra 1919. godine kao dio Radničkog sportskog udruženja Gorki, na inicijativu Mitra Trifunovića Uče. Naziv kluba preuzet je od ruskog književnika Maksima Gorkog. U tadašnjem društveno-političkom kontekstu, obilježenom posljedicama Oktobarske revolucije iz 1917. godine i snažnim uticajem komunističkih ideja, klub se razvijao paralelno s radničkim i komunističkim pokretom u Tuzli, gdje je postojao veliki broj njihovih simpatizera.
Pod imenom Gorki, klub je svoje prve utakmice igrao na dva terena u Tuzli – na tzv. Komunističkom igralištu, smještenom između dvije srednje škole, te na terenu u blizini Osnovne škole „Braća Ribar“. Među prvim igračima kluba bili su Mirko Veseli, Peri Mot, Santo Altarac, Dragoslav Stakić i Ahmed Madžić, dok je prvi trener ekipe bio Brato Gamberger. U ranim godinama klub je nastupao isključivo protiv lokalnih tuzlanskih ekipa.
Zbog otvorene privrženosti komunističkoj ideologiji, klub je 1924. godine dobio zabranu takmičenja. Tadašnje vlasti Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca zabranile su rad sportskim kolektivima koji su djelovali u skladu s komunističkim idejama.
Uprkos zabrani, zahvaljujući upornosti i angažmanu brojnih aktivista, 20. novembra osnovano je Radničko-kulturno sportsko društvo Sloboda. Već godinu dana kasnije, sportski dio društva postaje samostalan i dobija naziv RSK Sloboda. Klub je formalno bio vođen od strane socijaldemokrata, dok je u suštini ostao pod snažnim uticajem komunističkog pokreta.
Zbog kontinuiteta djelovanja, kao godina osnivanja kluba i danas se smatra 1919., a ne 1928. Prva zvanična utakmica Slobode odigrana je protiv FK Solvaja u Lukavcu.
simbol tuzle
Zlatno doba
Počeci Slobode bili su obilježeni brojnim izazovima i turbulencijama. Sve do 1958. godine klub je djelovao na poluprofesionalnom nivou, ali ulaskom u Drugu jugoslovensku ligu započinje ozbiljniji i stabilniji razvoj.
Kroz dugogodišnji rad i kontinuirana ulaganja, Sloboda je gradila temelje za plasman u elitni rang jugoslovenskog fudbala. Iako je Prva liga često izmićala za nijansu, sjajni rezultati u sezoni 1968/69 donijeli su historijski uspjeh – plasman u Prvu jugoslovensku ligu. U ovom takmičenju Sloboda je provela naredne 22 sezone, što svjedoči o kontinuitetu, kvalitetu i nepokolebljivom sportskom duhu kluba.
Najveći međunarodni uspjeh ostvaren je 1977. godine, kada se Sloboda, zahvaljujući odličnim ligaškim nastupima, plasirala u UEFA kup. U prvom kolu protivnik je bio španski Las Palmas. Iako je Sloboda poražena u prvoj utakmici rezultatom 5:0, revanš na stadionu Tušanj završen je pobjedom Slobode od 4:3, ostavivši snažan utisak u evropskim takmičenjima.
U bogatoj klupskoj historiji posebno se izdvajaju i dva finala Kupa maršala Tita, iako Sloboda u njima nije uspjela osvojiti trofej. Vrijedan međunarodni trofej klub je osvojio 1984. godine, kada je Sloboda trijumfovala u Intertoto kupu.
Sloboda je kroz decenije iznjedrila veliki broj vrhunskih fudbalera koji su nastupali za reprezentaciju Jugoslavije. Među najpoznatijim imenima su: Mesud Nalić, Omer Jusić, Rizah Mešković, Mesad Kovačević, Fuad Mulahasanović, Ismet Hadžić, Dževad Šećerbegović, Mustafa Hukić i Midhat Memišević, kao i brojni drugi koji su ostavili dubok trag u historiji kluba.
savremena historija
Poslijeratna Sloboda
Raspadom Jugoslavije i prestankom takmičenja u Prvoj jugoslovenskoj ligi, Sloboda je, poput većine klubova iz Bosne i Hercegovine, bila primorana da prekine svoje aktivnosti. Takmičarske utakmice nisu se igrale nekoliko godina, sve do 1995. godine, kada Sloboda ponovo započinje takmičenje osnivanjem Prve lige Bosne i Hercegovine.
U ovom periodu klub se uglavnom nalazio u sredini tabele, ali je zadržao stabilnost i kontinuitet, ostajući među vodećim ekipama sve do raspada tadašnje lige. Od 2000. godine, Sloboda započinje nastupe u Premijer ligi Bosne i Hercegovine, gdje nastavlja tradiciju prvoligaškog kluba.
U tom periodu dres Slobode nosili su brojni istaknuti fudbaleri, među kojima su: Mirsad Dedić, Muhamed Kojić, Vedin Musić, Nusret Muslimović, Nedžad Bajrić, Omer Joldić, Sakib Malkočević, Enes i Alen Mešanović, Samir Kuduzović, Adnan Osmanhodžić, Tarik Okanović, Darko Vojvodić i mnogi drugi.
Sloboda se u sezoni 2002/03 plasirala u Intertoto kup, gdje se sastala s belgijskim Liersom. Na stadionu Tušanj crveno-crni su slavili golom Kuduzovića u samoj završnici susreta, dok je u revanšu u Belgiji domaćin ostvario pobjedu rezultatom 5:1.
Već naredne sezone Sloboda se ponovo plasirala u Intertoto kup i ostvarila zapaženiji rezultat. U prvom kolu protivnik je bio slovenački Celje. Nakon poraza od 2:1 u Sloveniji, Sloboda je na Tušnju slavila golom Adnana Sarajlića i izborila plasman u naredni krug. Tamo je uslijedio dvomeč sa Spartakom iz Trnave. Nakon poraza u gostima (2:1), Sloboda je u revanšu na Tušnju minimalnim porazom od 0:1 završila svoj evropski nastup.
Status prvoligaša Sloboda je zadržala sve do sezone 2011/12, kada je, nakon 42 godine kontinuiteta u najvišem rangu takmičenja, ispala u niži stepen.
Iako bolan, ovaj pad se u određenoj mjeri pokazao korisnim. Nakon dvije sezone klub se stabilizovao i ponovo uključio u borbu za sam vrh. Dolazak Miroslava Ćire Blaževića na klupu Slobode označio je povratak crveno-crnih na put uspjeha.
Sezona 2015/16 započela je izvanredno – Sloboda je bila bez poraza u prvih 18 kola. Iako je nedostatak kontinuiteta spriječio borbu za titulu, klub je ostvario historijsko drugo mjesto u Premijer ligi BiH. Iste sezone Sloboda je stigla i do finala Kupa BiH, ali je poražena od Radnika iz Bijeljine.
U godinama koje su uslijedile, Sloboda je nastavila takmičenje u Premijer ligi BiH, a stadion Tušanj ponovo je postao jedno od najtežih gostovanja za sve protivnike.
