Put kroz lige

1958-59.2Prvih godina poslije rata Sloboda je igrala razne formate republičke lige BiH koja je skoro svake godine dobijala svoj drugi izgled i strukturu. U sezoni 1954/55 Sloboda osvaja prvo mjesto i Ligi Bosne i Hercegovine.

Obzirom da već sljedeće sezone dolazi do nove reforme ligaških takmičena Sloboda ostvaruje pravo igranja u ligi Druga A zona. Nakon provedene tri sezone u Drugoj A zonskoj ligi Sloboda u sezoni 1957/58 Sloboda ostvaruje plasman koji je uvodi u novoformiranju Drugu ligu Zapad.

Sloboda je te godine nakon par godina igranja u Zonskim ligama postala član Druge savezne lige. Osvajanjem druge pozicije u sezoni 1957/58 u okviru Druge zonske lige A, a nakon promjene formata takmičenja i i formiranja drugih saveznih liga Sloboda postaje član Druge savezne lige Zapad. Ligu su pored Zagreba, kao povratnika iz Prve savezne lige, činili još i Split koji nije uspio u kvalifikacijama za Prvu saveznu ligu te plasmanom kroz zonske ige Lokomotiva i Trešnjevka iz Zagreba, Proleter iz Osijeka i Sloboda. Poslije kvalifikacija plasman su osigurale Šibenik, Odred (Ljubljana), Borovo, Rudar (Kakanj), Borac (BL) i Elektrostroj (Zagreb).

U sezoni 1958/59 Sloboda je na krilima sjajnog Miroslava Markovića koji je bio najbolji strijelac lige ubjedljivo završila na prvom mjestu i prvi put ostvaila plasman u Prvu saveznu ligu.

Ligu su napustili Borovo i Rudar Kakanj koji je izbačen nakon 3 kola zbog lažiranja utakmice u kvalifikacijama prethodne sezone. Novi članovi su postali Željezničar ispadanjem iz Prve savezne lige te Varteks Varaždin i Igman Konjic.

Boje Slobode kroz sezonu su branili:

Golmni: Hajrović (18), Slavko Čurak (2); Odbrana: Miroslav Lazić (20), Miljenko Rusmir (19), Srećko Petkvić (19), Branko Stpič (19)m Momir Radović (12), Tomislav Vovna (9), Branko Kiš (1); Napad: Miroslav Marković (20/19), Ilija Radić (20/11), Franjo Podvalej (20/5), Aleksandar Panić (19/1), Nazif Šehić (11/5), Brako Bevanda (9/3), Vlado Cukteraš (7/2), Branko Anović (2)

Sloboda je tako izborila svoj prvi nastup u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije za sezonu 1959/60.

Sloboda je nakon premijere u Prvoj saveznoj ligi i ispadanja u prvoj sezoni sljedeće dvije odigrala u Drugoj saveznoj ligi Zapad.

sastav slobode 1964-65U sezoni 1961/62 nakon velike borbe sa sarajevskim Željezničarem Sloboda je ostala kratka za direktan plasman zbog gole razlike. Naime, poslije 22 kola Sloboda i Željezničar su imali po 33 boda, ali je Željezničar imao bolju gol razliku.

To je značilo igranje dodatnog razigravanjaza za ulazak u Prvu saveznu ligu, a ždrijeb je odlučio da protivnik bude banjalučki Borac. Utakmice su odigrane u maju 1962.godine, a nakon remija u Banja Luci i pobjede u Tuzli Sloboda je po drugi puta izborila plasman u Prvu saveznu ligu.

13.maj 1962. – Borac Banja Luka – Sloboda Tuzla 1:1

20.maj 1962. – Sloboda Tuzla – Borac Banja Luka 3:2

sloboda-borac 1962

Sloboda se vraća u Drugu ligu i sljedećih šest sezona ostaje u njoj (1963-1969). Interesantno je da je Sloboda bukvalno svake sezone bila nadomak ulaska u prvu ligu. Sezone 1964/65 Olimpija je za dva boda bila bolja, dok je u sezonama 1965/66 i 1967/68 Čelik za dva boda bio bolji.

U svojoj posljednoj sezoni igranja u drugom rangu takmičenja došlo je do stvaranja četiri druge lige. Sloboda je pripala Drugoj ligi Sjever u kojoj su pored ekipa iz BiH činile još ekipe iz sjeveroistočnog dijela Hrvatke i sjeverozapadnog dijela Srbije. Sloboda je tu sezonu ubjedljivo završila naprvoj poziciji te sa još sedam ekipa (po dva prvoplasirana tima iz četiri druge lige) ušla u kvalifikacije i borbu za jedno od dva mjesta koja su vodila u Prvu ligu.

Žrijeb je u prvom krugu ponovo naš tim sastavio sa starim rivalom Borac (BL), ali je Sloboda u obje utakmice slavila pobjede. Posljednja prepreka prije Prve lige je bila Budućnost iz Podgorice. Sloboda je nakon neriješenog rezultata u Tuzli odigrala briljantnu utakmicu u Podgorici pobijedivši 0:3. Veliko slavlje je nastupilo u našem gradu, a igrači su sutradan dočekani na trgu.

baraz1969

Sloboda je tako ušla u Prvu ligu u kojoj se zadržala slijedeće 22 sezone, odnosno sve do raspada bivše države, a samim time i zajedničke lige.

Prva utakmica finala kvalifikacija za ulazak u Prvu ligu:

Sloboda - Budućnost 1:1 (0:1)

06.juli 1969. godine. Stadion: Tušanj, Tuzla. Gledalaca: 11.000. Strijelac za Slobodu: Omer Jusić.

Tog kišovitog i tmurnog dana u Tuzli gosti iz Podgorice su zaledili sve Tuzlake ranim vodstvom. Sloboda nije igrala svoju igru, bila je u grču zbog ranog vodstva gostiju da bi tek pred kraj utakmice Omer Jusić uspio izjednačiti rezultat. Pred polazak u Titograd Aleksandar Ivoš, tadašnji tehnički direktor FK Sloboda, je izjavio: „Titograđani su u Tušnju odigrali klasičan bunker što nama nije odgovaralo. U revanšu će biti znatno povoljnije, jer se domaćin mora otvoriti ako želi da pobijedi. To je prilika za kvalitetniji tim da izbori povoljan rezultat“. Slično je mislio i trener Đođe Bjelogrlić koji je vjerovao u sjajnu generaciju Slobodinih fudbalera i koji je pred polazak u Titograd najavio plasman u Prvu ligu. Međutim, i pored njihovog optimizma navijači Slobode su svoje pulene ispratili sa mnogo nevjerice , pogotovo zato što su iz Titograda, ali i iz cijele Crne Gore stizale vijesti da će revanš pod Goricom biti samo formalnost.

8CBDE4WDruga utakmica finala kvalifikacija za ulazak u Prvu ligu:

Budućnost - Sloboda 0:3 (0:1)

13.juli 1969. godine. Stadion: Pod Goricom, Titograd. Gledalaca: 15.000. Sudija: Lado Jakše. Strijelci: 0:1 - Nalić (37'), 0:2 - Nalić (47'), 0:3 - Avdičević (82').

Budućnost: Vujačić, D. Šaković, B. Folić, M. Folić, Ivanović, Božević, Pavlović, Mitrović, Mugoša, Jovetić, R. Saković (Đerić)

Sloboda: Mešković, Fazlić, Altarac, Gerum, Avdičević, Pašić, Nalić, Jusić, Jevremović, Trifunović, Hukić.

Slobodini fudbaleri, njihovo rukovodstvo i navijači koji su imali sreću da prisustvuju utakmici pod Goricom, u noći između 13. i 14. jula 1969.godine, burno su proslavili svoj treći ulazak u elitno takmičenje bivše države. U Tuzli i okolini s nestrpljenjem ljubitelji fudbala čekali njihov povratak. Ekipa će sutradan, 14.jula stići avionom na aerodrom Butmir kod Sarajeva, a potom krenuti ka Tuzli. Odmah poslije utakmice u Titogradu kolone automobila i navijača su tutnjale tuzlanskim ulicama. Slijedeće jutro tema svih mahala je bila Sloboda ušla u Prvu saveznu ligu. Oni koji nisu imali strpljenja da čekaju u Tuzli, krenuli su rano slijedećeg dana automobilima prema Butmiru. Kada je avion sa igračima Slobode sletio nastalo je novo slavlje. Kolone navijača s fudbalerima krenule su u pravcu Tuzle. Usput su pozdravljani u Sarajevu, Olovu, Kladnju, Živinicama. Na Sonom trgu je bio zakazan doček i zajednička proslava, a kako se približavala kolona sa navijačima i igračima u Tuzli je nastala prava euforija. Kako su se približavali Tuzli navijači su stajali u svakom mjestu te iz pošte javljali u Tuzlu dokle su došli i kad se kolona može očekivati. Na Sonom trgu su bili i prvi zvaničnici grada. Fudbalere Slobode prvi je pozdravio Mehmedalija Džambić, tadašnji predsjednik Skupštine opštine te im zahvalio i čestitao za veliki uspjeh ne samo za FK Sloboda već i za cijeli grad.

image005

U ime fudbalera predsjedniku i svim Tuzlacima zahvalio se kapiten Fahrudin Avdičević. Zajedničko slavlje se nastavilo cijeli dan i duboko u noć. Sloboda je ušla u Prvu saveznu ligu u kojoj je je igrala se do raspada bivše države. Postala je mamac za publiku i ekipa za koju je navijala cijela sjeveroistočna Bosna i koja je svim ljubiteljima fudbala kroz jednu deceniju poklonila zlatnu generaciju Slobode koju su nazivali Santosi s Tušnja. Postala je ekipa koja je u 70-tim godinama po mnogima igrala najljepši fudbal u državi.

sloboda 77-78


FK Sloboda je sezonu 1991/92 okončala kao posljednjeplasirana ekipa Prve savezne lige bivše države. Rezultatski neuspjeh našeg tima ostao je u sjeni raspada bivše države i rata, ali je Klub svoje postojanje nastavio u nezavisnoj Bosni i Hercegovini.

U najtežim vremenina Sloboda je baš kao i naša država opstala, nastavivši takmičenje u bh. fudbalskom takmičenju.

SEZONA 1994/95

Rat je buktio našom zemljom, no to nije pokolebalo fudbalere da odigraju prvenstvo i odmjere snage na zelenim travnjacima. Ekipe su se takmičile u četiri kvalifikacione grupe: Zenica, Tuzla, Sarajevo i Jablanica, a prvaci tuzlanske grupe bili su fudbaleri našeg tima. U konkurenciji Gradine Srebrenik, Natrona iz Maglaja, Olimpika, Turbine iz Jablanice i Travnika, Crveno – crni su sasvim zasluženo uzeli prvo mjesto sa etiri pobjede i jednim porazom uz gol razliku 19:5. Nažalost, u meču koji je odlučivao koja ekipa ide na finalni turnir, izgubili smo od visočke Bosne 1:2, čime smo okončali sezonu.

sloboda 96

SEZONA 1995/96

Za razliku od prethodne, ova sezona je ostala upisana kao prva u kojoj su timovi odigrali kompletno prvenstvo. Bez kvalifikacionih grupa i turnira. Naša ekipa je na kraju zauzela treću poziciju u konkurenciji 16 ekipa. Crveno – crni su sezonu okončali sa 63 osvojena boda, pet manje od prvoplasiranog Čelika. Upisali smo 19 pobjeda, šest remija i pet poraza uz gol razliku 58:28.

SEZONA 1996/97

Nova sezona takođe je donijela nadmetanje 16 ekipa, no naš tim baš se i ne može pohvaliti zapaženim partijama. Iako su mnogi očekivali borbu za sami vrh, Sloboda je sa 42 osvojena boda (12 pobjeda, sedam remija i 11 poraza uz gol razliku 45:33) sezonu završila u zlatnoj sredini – na devetoj poziciji. 11 bodova daleko od zone ispadanja i 15 bodova zaostatka za prvoplasiranim Čelikom.

SEZONA 1997/98

Ova sezona ostaće upamćena po tome što su se u borbu za prvaka po prvi put uključile ekipe iz zapadnog dijela Heregovine. Istina, Zrinjski, Brotnjo i Široki Brijeg nisu igrali zajedničko ligaško takmičenje, ali su nastupili u Play offu. I ove sezone Sloboda je imala dobar sastav, no na kraju smo zauzeli petu poziciju. Sa 13 pobjeda, sedam remija i 10 poraza uz gol razliku 39:27 naši igrači su sakupili 46 bodova. Samo tri manje od četvrtoplasiranog Željezničara i mjesta koje vodi u Play off. Kasnije će Plavi sa Grbavice osvojiti titulu prvaka, a ova sezona ostaće upamćena po velikim gradskim derbijima koje smo igrali protiv sada već odavno ugašenog Zmaja od Bosne.

98-99

SEZONA 1998/99

Peto mjesto na kraju sezone 1998/99 bilo je konačan rezultat naše ekipe u ovoj sezoni. Crveno – crni su osvojili 51 bod uz 15 pobjeda, šest remija i devet poraza. Naša ekipa je protivnicima postigla 46, a primili smo 32 gola.

SEZONA 1999/00

I ove sezone Sloboda je imala dobar i respektabilan sastav, ali na žalost po vjerne navijače nismo se uspjeli plasirati u Play off. Osma pozicija uz 47 osvojenih bodova (14 objeda, pet remija i 11 poraza) bio je konačan rezultat Crveno – crnih. Mnogi će reći da je naš tim izvrsno igrao drugi dio sezone, no u prvom dijelu je prokockao dosta bodova koji su nas na kraju koštali gornjeg dijela tabele i Play offa.

1

SEZONA 2000/01

Prvo zajedničko takmičenje u kome su učestvovale i ekipe sa hrvatskim predznakom Slobodi je donijelo prosječnu sezonu. Crveno – crni su takmičarsku godinu okončali na 11 poziciji sa 64 osvojena boda uz 17 pobjeda, 13 remija i 12 poraza. Važno je dodati da su ove sezone u ligi nastupala čak 22 kluba!

SEZONA 2001/02

Takmičarska godina donijela je manji broj ekipa koje nastupaju (16), ali i još jednu sezonu koja će se na Tušnju brzo zaboraviti. Naš tim igrao je dosta promjenljivo, te su na kraju zauzeli 10 mjesto sa 40 osvojenih bodova. Isuviše prokockanih bodova, povrede i pehovi, našu ekipu je smjestilo daleko od starih rivala koji su se našli u gornjem domu prvenstvene tabele.

SEZONA 2002/03

Smatra se prvom sezonom Premijer lige BiH s obzirom da je ova takmičarska godina bila prva u kojoj su nastupali svi timovi iz BiH (iz oba entiteta).

Baš kako dolikuje našoj tradiciji i renomeu, Sloboda je u zajedničkoj ligi uvijek bila magnet za sve protivnike. Bilo je tu uspona i padova, sportskih radosti i tuga, no jedno je sigurno – gdje god smo gostovali naš tim je izazivao poštovanje protivnika.

Prvu zajedničku ligu okončali smo na šestoj poziciji sa 54 osvojena boda. Na Tušnju se stvarao tim koji je zaigrao na inostranoj sceni.

2Sezonu kasnije momci u crveno – crnom ponovo su obezbijedili nastup u Intertoto kupu. Naši fudbaleri premijerligašku godinu 2003/04 završili su na petoj poziciji sa 42 osvojena boda.

Naredna sezona 2004/05 ostaće upamćena po odlascima igrača što se odmah osjetilo na igri tima. Promjenljiva forma, „traženje“ igre iz kola u kolo, na Tušnju je stvorilo zebnju, jer smo se borili za opstanak u ligi. Na kraju, skupili smo dovoljno snage da bukvalno u fotofinišu obezbijedimo opstanak. Sezona je okončana na 11 mjesu sa 41 bodom, samo jednim više od zone koja vodi u niži rang takmičenja.

3Oscilacije u igri ponovile su se i naredne sezone (2005/06) kada smo ponovo bili u grupi timova koji se bore za opstanak. Srećom, ponovo je Sloboda pokazala da ima dovoljno snage za teške izazove koje donosi Premijer liga. Pozicija na 11 mjestu i 39 bodova, donijeli su spokoj na Tušnju.

Teške godine nastavile su se i u sezoni 2006/07. Podmlađivanje ekipe, povrede, odlasci igrača, sve je to prouzrokovalo da se na Tušnju ne navijači ne nadaju visokom plasmanu. Čini se kako je borba za opstanak još više osnažila sve: igrače i armiju najvjernijih sa tribina, pa je i ova sezona protekla u srčanoj borbi da se ostane tamo gdje je klubu i mjesto – u Premijer ligi. Nakon turbulentne sezone Crveno – crni su zauzeli 10. mjesto, ali se i ovaj put opstanak ugrabio u posljednjim kolima prvenstva.

4Sezona 2007/08 napokon je donijela rezultatsku stabilnost kluba. U ligi je ekipa igrala dobro, a u Kupu BiH stigla do finala. Sloboda je do finala došla preko Budućnost iz Banovića (1:0), Orašja (5:1), Leotara (6:2), i Željezničara (2:1). U prvom meču finala slavila je protiv Zrinskog 2:1, ali su fudbaleri Sakiba Malkočevića u uzvratu pod Bijelim brijegom poraženi nakon ruleta sa 11 metara. Sezona u Premijer ligi je okončana na šestom mjestu sa 47 osvojenih bodova. Osam manje u odnosu na šampiona Modriču.

6Već naredne sezone naš tim je izgledao još bolje. Čini se kako ih je poraz u finalu Kupa BiH još više ojačao, pa je tako crveno – crna fudbalska mašina sezonu okončala na sjajnom trećem mjestu. Osvojili smo 50 bodova, sedam manje u odnosu na prvaka Zrinjskog. Ponovo smo igrali finale Kupa, ali nakon prvog susreta protiv Slavije na Tušnju i prednosti 2:0, u uzvratu smo ponovo stigli do penala. Kocka sa 11 metara opet je bila naš protivnik, pa je druga sezona zaredom završena bez trofeja u vitrinama Rudarske 2. Bez obzira na to nastup u Evropi nam je bio zagarantovan, sve dok nije proradila “kuhinja” u NS BiH koja nam je uskratila izlazak na inostranu scenu. Čini se kako poslije toga više ništa nije bilo isto.

Sezonu 2009/10 okončali smo na osmoj poziciji sa 42 osvojena boda, a narednu na šestom mjestu sa 46 bodova.

derbi sezone naslovnaA onda je uslijedila sezona 2011/12 koja je svakom iskrenom navijaču Crveno – crnih postala rana na duši. Prethodno je u klubu došlo do promjene uprave i trenera, a ni situacija u svlačionici nije bila idealna. No, ni najveći pesimisti nisu mogli ni sanjati da će se to desiti našem voljenom klubu – Sloboda je ispala iz Premijer lige BiH! Svima je još uvijek u sjećanju taj 23. maj 2012. godine i sve što se dešavalo na potezu od Istočnog Sarajeva, Mostara i Trebinja. Priča više hiljada puta ispričana. Priča iz koje smo izašli jači nego ikada! I ponovo u društvu najboljih!

Pratite nas na Facebooku

Članstva - sezonske

Pratite nas na YOUTUBE

Pratite nas na Twitteru

Pratite nas na Instagramu